Mjesečarenje

Dobrodošli na moj blog



11.08.2013.

Tolerantia

Koliko smo društveno odgovorni? Da li smo članovi društva ili ovce u stadu? Da li je naša sudbina odrđena našim geografskim, kulturološkim, nacinalnim, rasnim i svim drugim oznakama? Kako se odrđuje identitet? Da li se bira ili nam je dodijeljen po rođenju? Šta znači biti pripadnik jednog naroda, nacije kontinenta? Da li je nacija sudbina? Koliko smo ograničeni? Da li smo stvarno slobodni? Zašto ponavljamo historiju? Zašto ne učimo na greškama? Postoji li stvarno individualizam?

06.07.2013.

Žena je stajala na ulici

Žena je stajala na ulici. Čekala je da se upali zeleno svjetlo na semaforu. Dok je tako čekala, a rijeka auta prolazila u nepovrat, razmišljala je kako je ovaj semafor dobra metafor za život. Njen zasigurno. I u svom životu ona je čekala na zeleno svjetlo. Pored nje su stajali ljudi, stranci. I u njenom životu je bilo puno stranaca. Dok je čekala prišla joj je prosjakinja tražeći novac. I u njenom životu ljudi su uzimali od nje. Na drugoj strani ulice smješila joj se djevojčica. Da tuđa djeca rado joj se smiješe. A kad je napokon semafor pokazao zeleno, rijeka auta zaustavljena svjetlom stade, da bi propustila rijeku ljudi koji kao na znak svi pojuriše ka drugoj strani. Ponesena ovom bujicom, razmišljala je koliko je često bila nošena putevima tuđe volje.

07.05.2013.

San

Pravi je paradoks da čovjek dok je mlad ima takvu potrebu za snom i toliko mnogo obaveza, dok kad ostari malo spava i još manje ima šta da radi.

15.04.2013.

Noć

Poslije vedrog dana, vedra noć. Tiha i mirna. Vedrina neba otkriva zvijezde. Zaboravila sam na ta treperava bića što namiguju smrtnicima svojim hladnim sjajem. Možda sam predugo gledala u zemlju. Sada ih gledam novim očima. Napokon jedna vedra noć. Pozitivan stav. Zahvalnost za sve što se ima i sve što je ostalo za nama. Sva ljepota života, i bol i suze. Sve u jednom dahu. Radost. Spokoj. Mir.

09.04.2013.

Karma

25.03.2013.

Iron Lady

"Pazite na misli - one postaju rijeci, pazite na rijeci - one postaju djela, pazite na djela - ona postaju navike, pazite na navike - one postaju karakter, pazite na karakter - on postaje vasa sudbina"

25.03.2013.

Žaba i škorpija

Da li je čovjekova sudbina određena samim njegovim rođenjem, da li nam je na samom početku određeno kakav ćemo život imati? Pri tome ne mislim na ono kako nam naše stare nane ili bake kažu da nam je nešto suđeno ili nije, ili kako nam astrolozi kažu položajem zvijezda i meteora, ili kako nam to porodična historija određuje. Mislim na ono što leži duboko u nama, na našu prirodu, našu narav. Ako bi sudbina bila sva raskršća na koja tokom života nilazimo, ne bi li onda odluka koju donosimo bila ukorijenjena u onome ko smo i šta smo po prirodi? Da li uvijek odabiremo lakši put ili smo oni koji se ne boje težine i napora? Da li smo nizom odluka na raskrsnicama stvorili svoju sudbinu koja je i onako bila utkana u samu našu prirodu da uvijek donosimo odluke na jedan isti naćin i uvijek biramo iste puteve? I ako je tako možemo li protiv sebe, ako u jednom trenutku shvatimo da nam se ne sviđa destinacija na koju smo prispjeli? Na pamet mi pada priča o škorpiji i žabi. Zamoli, dakle, škorpija žabu da je prenese preko rijeke. Žaba odbija: neću, ubost ćeš me! Ma kakvi, veli škorpija, pa nisam blesava, obje bismo potonule! Žaba zaključi da to ima rezona i pristade, škorpija joj se pope na leđa, i one zaploviše ka drugoj obali. I taman kad je sve trebalo da se završi u najboljem redu, kad se druga obala već jasno nazirala, škorpija ipak ubode žabu, i obe krenuše da tonu; žaba je upita, umirući, zašto je to učinila, kad ne zna da pliva, pa će se sada i ona udaviti. Šta da radim, takva mi je narav, to je jače od mene, rezignirano joj objasni tonuća škorpija...

20.03.2013.

Samoća

Čovjek je društveno biće, zoon politikon, i prirodno smo dizajnirani da ne budemo sami i da ne živimo sami. Stvaramo porodice, prijateljstva, veze koje nas određuju. Kroz njih se definišemo, volimo i mrzimo, sretni smo i nesretni. Pripadamo, nacijama,narodima, državama, imamo svoj grad ili svoje selo, ulicu, tim za koji navijamo, društvo iz komšiluka i društvo sa posla, prijatelje i neprijatelje. Jednostavno volimo da imamo mjesto, na svjetu i u srcima drugih ljudi. Volim i da je to mjesto sigurno. Međutim svaki čovjek se suočava sa vlastitom samoćom najčešće u trenutcima največih životnih kriza. Tada zapravo spoznajemo da li smo i koliko sami na svijetu. Onda kad nas život iskušava i naši odnosi sa drugim ljudima bivaju stavljeni na kušnju. Tada dolazimo da največih životnih spoznaja. Ili nam život da priliku da shvatimo koliko smo sretni što imamo porodicu i prijatelje koji nas vole i podržavaju ili saznamo da najbliži prijatelji nisu toliko bliski, da porodica nije uvijek podrška, a da su sporadnične osobe u našim životima ponekad spremnije pružiti ruku pomoći. I jedno i drugo, ma koliko nekada bolno, neizmjerna je sreća, jer nam je data prilika da cijenimo prave, a oslobodimo se lažnih veza. A pametan čovjek zna ih razlikovati.

17.03.2013.

Riječi

Riječi su i lijek i otrov, kaže se. U riječima se krije osječaj i namjera. Ako su oči ogledalo duše, riječi su ogledalo uma i srca. Jer što se u mislima kovitla i prevrče to u srcu niče kao osjećaj koji ih prati i podupire. A to što nam se po glavama mota često izađe iz nas u riječima konfuznim, neorganizovanim, nasumičnim ili u sređenim, dobro odmjerenim i sa ciljem izgovorenim. Sa ciljem da liječimo ili da naudimo, da volim ili da mrzimo, podržavamo, ohrabrujemo,podupiremo ili da se svetimo, ponižavamo, sputavamo. Nekad se branimo riječima, nekad se krijemo istim, ponekad nas samo jedna riječ odaje. Nekada manipulišemo, kontrolišemo, ratujemo, a nekad otkrivamo čistu radost i sreću. Ipak najbitnije, riječima izražavamo poštovanje i zahvalnost. Riječi su i lijek i otrov, ali prije svega močno oružje sa kojim gradimo ili rušimo, već prema vlastitom izboru.

15.03.2013.

Zima

Zima se vratila. Stišče svojim hladnim prstima. Hladan vjetar ruga se svakom živom stvoru što se poradovao ranom proljeću. Padaju pahulje dajući privid zimske idile. Sivilo iznad grada djeluje pospano i teško. Ipak ovo su njezini posljednji trzaji. Proljeće je tu, iza ćoška, a sa njim i vedri sunčani dani, preporod prirode i cvrkut ptica. Još malo, još samo malo.


Stariji postovi




KALENDAR

<< 08/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


LOGO BLOGA

Mjesečarenje


MOJI PRIJATELJI

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
Bojis li se mraka
Pozor: Jasan stav!
Iskreno Vaša
U urbanoj sahari života
blob
burek
Nikad ne reci dvaput
shizika
Qalb
Tyndall effect
Zijan-ćerka
Duh Koji Hoda
Vješala za Male
PSIHOTERAPIJA
Tea Party
Joie de Vivre
AUTIZAM-AUTISM
više...


MOJI LINKOVI




“Izvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, pozitivnom duhu, vedrom umu i zdravom tijelu.” Artur Šopenhauer




"Neprekidan trud, a ne snaga i inteligencija, je ključ da otključamo naše mogućnosti." Winston Churchill



Da li sam svuda gde su mi tragovi? - Miroslav Antic

Da li sam svuda gde su mi tragovi
Ko zna s cim sam se spajao
a nisam ga ni takao
mozda sam boravio i u svom zivotu
mozda postoje izvesni znaci
ili kao da je neko stran.
Ali ipak uz mene se moze,
mada je neobicno.
Sa mnom je opasno ici,
ja se nikad ne umaram.
Valjda sam jedini covjek
koji sumnja u sebe
sve cesce mi se cini
da nisam nikakav oblik
vec da slobodno jedrim
kroz sopstveno pijanstvo
- prepusten suncevom vetru
odlivam se i dolivam.
Ali ipak uz mene se moze,
mada je neobicno,
sa mnom je opasno hteti,
ja nikad ne odustajem.
Neiskvaren iskustvom,
poseban slucaj samoce.
Ponekad izmislim sadasnjost,
da imam gde da prenocim.
I suvise sam video,
da bih smeo da tvrdim,
mnogo toga sam saznao,
da bih imao ijedan dokaz
ali ipak uz mene se moze,
mada je neobicno.
Sa mnom je opasno voleti,
ja nikad ne zaboravljam.
Pokusavam da shvatim ucenja
koja mene shvataju.
Nejasna mi je vera
spremna da u mene veruje.
Tesko je biti okovan
u moju vrstu slobode.
Lako mi je s nemirom,
ne mogu da umirim mir.
Al ipak uz mene se moze,
mada je neobicno,
sa mnom je cudno cak i umreti…
jer ja se ne zavrsavam.






BROJAČ POSJETA

3780